Od obećane meritokracije do političkog pogodovanja u gradskoj upravi

U gradskoj upravi sve je više primjera koji pokazuju da politička bliskost ponovno postaje važnija od stručnosti. Na to je na aktualnom satu Gradske skupštine upozorila naša zastupnica Milka Rimac Bilušić, osvrnuvši se na niz zapošljavanja i imenovanja povezanih sa strankom Možemo!.

U tom kontekstu njihov nekadašnji slogan, „Možete li zamisliti posao za koji vam ne treba stranačka iskaznica?”, danas zvuči kao potpuna suprotnost onome što stvarno provode.

Zaista je teško ne primijetiti neobičnu statističku podudarnost pri kojoj su upravo članovi i politički bliski ljudi stranke Možemo! redovito najstručniji kandidati na natječajima. O tome govore i konkretni primjeri. Jagoda Munić, koja je na listi Možemo! bila kandidatkinja na parlamentarnim i europarlamentarnim izborima, danas je pomoćnica pročelnice za ekološku održivost. Marija Vulić, kao bivša potpredsjednica mjesnog odbora Knežija, sada je voditeljica Službe za digitalnu komunikaciju u Uredu gradonačelnika. Barbara Šimek Mladiček, članica mjesnog odbora Adamovec, trenutno je upravna savjetnica u Područnom odsjeku Sesvete, a Tony Pavičević, vijećnik Možemo! u Zaprešiću, vježbenik je u sektoru za mjesnu samoupravu. Sve to predstavlja tek vrh ledene sante i ostaje otvoreno pitanje koliko je još onih čije veze s platformom Možemo! nisu toliko očite, ali koje s njom dijele dugu povijest iz aktivističkih udruga ili krugova poput Akademije za politički razvoj.

Takav način zapošljavanja samo je nastavak obrasca u kojem se u gradsku upravu uvode politički odani ljudi koji imaju za zadaću provođenje njihove ideologije. U takvom sustavu nema meritokracije, već najgoreg oblika klijentelizma — onog koji se predstavlja kao moralan. Danas je u Zagrebu, baš kao i u Bandićevo vrijeme, najvažnija referenca u životopisu ponovno stranačka iskaznica.