Slom zagrebačkih placeva: vlast uložila tek 13% od planiranog, a svako drugo prodajno mjesto prazno

Zagrebački placevi, nekadašnji simboli kvartovskog života i "trbuh grada", danas se nalaze u dubokoj infrastrukturnoj i ekonomskoj krizi. Detaljna analiza Izvješća o radu Podružnice Tržnice Zagreb, koju je klub gradskih zastupnika Drito tražio potaknut nedavnim urušavanjem stropa na tržnici Dolac, razotkriva poraznu istinu: dok se krovovi urušavaju, gradska vlast akumulira neizvršene investicije i gubi zakupce rekordnom brzinom.

Najporazniji podatak cijelog izvješća odnosi se na ulaganja. U razdoblju od 2021. do 2025. godine, planirane su investicije od 7,25 milijuna eura, a realizirano je tek 986 993 eura. To je mizernih 13,6% od obećanog.

Tržnice također ubrzano gube bitku s trgovačkim lancima jer Grad ne nudi konkurentan model. Broj aktivnih ugovora sa zakupcima pao je s 2 333 (2021.) na svega 1 997 (2025.). Ovaj pad od 15% prati i katastrofalna popunjenost lokala i boksova, koja stagnira između 54% i 57%. Dakle, gotovo polovina fiksnih prodajnih prostora u vlasništvu Grada trenutno zjapi prazna, dok istovremeno mladi OPG-ovci nemaju pristup tržištu zbog birokratskih barijera i neatraktivnih prostora.

A dok se odustaje od rekonstrukcije krovišta tržnice Utrina ili uređenja Zelene tržnice, umjesto bagera, na tržnice su stigli anketni listići. Aktualna Uprava provodi anketu o budućnosti tržnica koja je metodološki manjkava, sugestivna i služi isključivo kao kupovanje vremena. Dok čekamo rezultate ankete i famoznu "cjelovitu strategiju" (čiji se završetak predviđa tek za kolovoz 2026.), naše tržnice gube svoju osnovnu funkciju. Budimo jasni: ne treba nam anketa da bismo znali da krov prokišnjava i da su zakupnine previsoke za uvjete koji podsjećaju na 19. stoljeće.

Trenutna politika prema tržnicama svodi se na čekanje skupe papirologije dok se stvarni život gasi. Strategija koja dolazi 2026. godine zateći će još manje zakupaca i još lošiju infrastrukturu. Zagreb ne smije dopustiti da ovi prostori postanu sterilne kulise za povremene "street food" festivale i turističko razgledavanje, dok lokalno stanovništvo gubi pristup svježim namirnicama. Naši placevi moraju ostati mjesta kvartovskog okupljanja i dostupne domaće hrane. To je identitet našeg Zagreba. Vrijeme za ankete je prošlo; vrijeme za sanaciju i poticaje istječe.