Štrajkaši nisu pijani milijarderi, a Tomašević nije žrtva

Sukob između sindikata i uprava gradskih poduzeća nije se pojavio preko noći. Tomašević se zato ne može ponašati kao da ga je iznenada zatekao problem za koji ne snosi odgovornost. On je osoba na poziciji moći i itekako je odgovoran za stanje sustava kojim upravlja. S jedne su strane gradonačelnik i gradski sustav, a s druge radnici koji svakodnevno obavljaju teške poslove,među njima i oni koji odvoze rasuti otpad sa zagrebačkih ulica. Zato je neprimjereno da se gradonačelnik postavlja u ulogu žrtve i krivnju traži kod drugih.

Tomašević već više od pet godina vodi Zagreb. Imao je dovoljno vremena da reorganizira Holding, ZET i gradsku upravu te unaprijedi njihove procese. To se nije dogodilo. Danas se ne može predstavljati kao nemoćni promatrač problema koje je godinama imao priliku rješavati. Nije reorganizirao Holding, ZET i gradsku upravu niti je unaprijedio njihove procese kako bi sustav radio učinkovitije. Takve su promjene mogle stvoriti unutarnje uštede koje bi se zatim mogle usmjeriti u plaće radnika. Ako se godinama ništa ne učini na operativnoj učinkovitosti, sustav traži sve više novca, a razlike između očekivanja radnika i mogućnosti koje im vlast predstavlja postaju sve veće. Gradonačelnik danas ne može govoriti o tim problemima kao da nije imao priliku djelovati.

Građani su opravdano ljuti što ne stižu na posao i druga mjesta gdje trebaju biti. Nagomilana frustracija javnim prijevozom i gradskom nečistoćom pogrešno se usmjerava prema običnim radnicima i vozačima ZET-a. Za kaos na ulicama, spor i neučinkovit javni prijevoz i odvoz smeća nisu krivi radnici nego oni koji stoje na njihom čelu. Riječ je o ljudima koje je politički postavio Tomislav Tomašević, a koji unatoč višestruko većim plaćama, građanima nisu osigurali funkcionalan grad.

Dok traje rasprava o štrajku, dio komentatora koji „slučajno“ podržavaju gradonačelnika i vladajuće stranke Možemo i SDP; radnike ZET-a i Holdinga naziva „dotepencima“ i drugim pogrdnim imenima. Dok u vodećim medijima gledamo umiveno lice gradonačelnika koji deklarativno poziva na zaštitu radnika, u organiziranim i očito dirigiranim komentarima štrajkaše se prikazuje kao građane drugog reda, dobre samo za vožnju tramvaja ili čišćenje ulica, ali nedostojne prava na dostojanstven život. Takvi komentari prelaze u otvoreni šovinizam i govor mržnje.

U komentarima se poziva i na masovno otpuštanje štrajkaša te njihovu zamjenu radnicima iz Nepala, Filipina i drugih zemalja, uz pretpostavku da će oni šutke raditi za još manje novca jer ne posjeduju radnička ni politička prava. Time se ponižava dostojanstvo i jednih i drugih radnika.

Gradska vlast izabrana je da građanima osigura učinkovit javni prijevoz i čist grad, a radnicima dostojanstven život. Ne smije građane usmjeravati jedne protiv drugih niti izbjegavati odgovornost i krivnju za vlastite propuste. Ovaj lov na vještice protiv radnika mora prestati.